Kao značajni udarački instrumenti i ritualne posude u drevnoj Kini, brončana zvona igrala su ulogu u različitim sferama, uključujući ritualnu glazbu, religiju, dvorski život i kulturni simbolizam. Unutar sustava obreda i glazbe uspostavljenog tijekom dinastije Zapadni Zhou, *bianzhong* (zvona zvona) postali su primarni instrumenti za svečanu dvorsku glazbu; kao vrhunski ritualni artefakti koji simboliziraju položaj i autoritet, korišteni su tijekom velikih državnih događaja kao što su žrtvene ceremonije, banketi, diplomatski prijemi i vojne kampanje. U religijskom području, nakon uvođenja budizma, velika brončana zvona postala su neizostavan ritualni pribor u samostanima, korišten za označavanje vremena, sazivanje skupštine i provođenje vjerskih obreda; Taoizam je također koristio vlastite oblike zvona.
U kontekstu dvora i svakodnevnog života određena zvona služila su za carske procesije, dok su druga služila u gradskim zvonicima za najavljivanje vremena. Značajno je da se zvuk zvona Jingyun iz dinastije Tang emitirao kao novogodišnje zvono tijekom Gala proljetnog festivala od 1980-ih. Nadalje, brončana zvona imaju kulturno simboličko značenje; izraz "zvona zvona i kotlovi s hranom" utjelovljuje životni stil aristokracije, a samo zvono postalo je simbol moći (kao što su masivna zvona koja je izlio Qin Shi Huang) i kulture (kao što je "Nagrada Zlatno zvono").
U moderno doba, replike drevnih zvona - poput onih markiza Yija od Zeng-a - koriste se u aktivnostima međunarodne kulturne razmjene za promicanje fine tradicionalne kineske kulture.






